Začinsko bilje

Svi sigurno imaju barem neku vrstu začinskog bilja zasađenu. Pošto za spremanje jela korišćenje svježeg začina čini jelo još boljim, jer upravo tada ima najbolji ukus,sve više "hobi kuhara" koristi sobstveni začin.
Uglavnom radi se o Bosiljku,Peršunu, Ruzmarinu, Majčinoj dušici i ostalim.
Tu su još razne vrste papričica,fafarona i čilija.

MAJČINA DUŠICA (Thymus)

Thymus potječe od grčke riječi thymon, što znači hrabrost. Rimski vojnici kupali su se u vodi s majčinom dušicom kako bi ojačali. Moćna antiseptička i konzervirajuća svojstva majčine dušice vila su poznata već Egipćanima koji su je upotrbljavali za balzamiranje. U srednjem vijeku Europljanke su vezle grančicu majčine dušice na premetima koje su davale lutajućim vitezovima. Škoti su pili čaj pripravljen od divlje majčine dušice za snagu, hrabrost i sprečavanje noćnih mora. Recept za juhu, zabilježen 1663. godine, koristi majčinu dušicu i pivo za prevladavanje sramežljivosti.

Miris majčine dušice posebno je jak na toplim i sunčanim padinama Sredozemlja. Majčina dušica nadahnula je mnoge pjesnike, od Virgilija do Kiplinga, koji je napisao "vjetrom šibana majčina dušica što miriše na jutro u raju".

Dušica voli posve sunčan položaj i rahlo, dobro drenirano tlo. Ljeti je treba češće orezivati, osobito kad ocvate. Može se dijeliti u proljeće i jesen. Uzgaja se i u zatvorenom. Ako je zima hladna valja je zaštititi. Cvate od svibnja do listopada.

Za čaj se koristi cijela biljka. Listovi je najbolje brati dok biljka cvate. Čaj se koristi kao tonik za probavu i sredstvo protiv mamurluka. U kombinaciji s medom dobar je protiv grčevitog kašlja, prehlade i upale grla (1 velika žlica majčine dušice se prelije s 3-4 dl kipuće vode, zatim ostavi poklopljena 15 minuta, procijedi se, doda 1 velika žlica meda i sok od pola limuna. Pije se u gutljajima tokom dana.) U pučkoj medicini koristi se kao diuretik i sredstvo za gliste.

Ulje se koristi u masaži protiv glavobolje, a od njega se radi i antiseptički raspršivač (u zubnim pastama i vodicama za usta). Pomaže i protiv nesanice i loše cirkulacije

U kulinarstvu se obilato koristi. Pomaže probavljanju masne hrane. Dodaje se juhama, marinadama, nadjevima i umacima. Prija uz hranu kuhanu u vinu - posebno perad, školjke i divljač.


(tekst kopiran sa internetske stranice)

Opći podaci

Kapar je dugogodišnja biljka i raste u obliku grma. Stabljika mu je drvena sa mnogobrojnim prutićima, koji dosegnu duljinu i do 2 m. Korijen je okomit. Lišće je izmjenito, okruglo i mesnato a na gornjoj plohi sjajno. Prelijepi pojedinačni dvospolni cvjetovi imaju četiri bijele latice prema rubovima blago ružičasto violetne s dugim prašnicama istih boja i plodnicom na dugom dršku. Cvjetovi su veličine 5-6 cm a cvjetaju od svibnja do rujna. Plod je ovalna bobulja zelene boje, kad dozri prikazuje se po dužini isprutan. Kapar je tropska i subtropska biljka, uspijeva u svim vrućim krajevima, a raste i na obalama sredozemnog mora. Kod nas raste u zaklonitim i vrućim položajima i to većinom samonikao po zidinama, hridima i mrkentama, u kamenju, na svim otocima i otočićima srednjeg i južnog Jadrana. Na pustim otocima ga ima mnogo više nego na napučenim; a tome će biti razlog što ga sve domaće blago, a osobito koze i ovce rado jedu i brsteći uništavaju. Cvjetni pupovi (bobice) priređeni u kvasini se vrlo rado upotrebljavaju kao prismok ili začin u svim kuhinjama. Nema prodaje delikatesa gdje se ne bi kapar prodavao. U svjetskoj trgovini poznati su francuski kapari. Prva vrsta francuskih kapara odlikuje se time što ima na vanjskim listovima cvjetnih pupova bijele mrlje za razliku od drugih kapara. Bijele mrlje nastaju ondje, gdje su stanice pune kristaliziranog rutina. Naši samonikli kapari posjeduju također jednaku odliku.

Tlo i podneblje

Kapar dobro uspijeva, kako je već spomenuto, uz more samo u vrućim i suncu izloženim predjelima. Kod nas rijetko gdje uspijeva nad visinom od 100 m nad morem, kao i u položajima okrenutim prema sjeveru. Samonikao raste najrađe na hridinama ili razvalinama u samom kamenu. U običnoj zemlji daje manje pikantne i kvalitetne pupoljke, a ne uspijeva nikako u vlažnim i hladnijim zemljama. Kamenito-šljunkovito tlo sa vapnenastom zemljom najprikladnije je za uzgoj kapara. U vrtu, dijelu tla iza gomile-zida, u koji ćemo posaditi kapar, poželjno je sastav tla pripremiti sa 50 % sidre-muljače i starog krečastog veziva kamenih zidova te 50 % ostalog: zemlje komposta, stajnjaka humusa, malo građevinske nule, 5-10 kg stajskog gnjoja i 10 dkg mineralnog gnjojiva super fosfata ili oznake 15-15-15. Iznad ovako pripremljenog dijela tla može biti pijesak, šljunak, a isto tako ocijedit materijal ispod jer ako bi ovo sve bilo u nepropusnom "mini zemljanom bazenu", kapar ne bi uspijevao. U kontinentalnim djelovima zemlje kapar se može uzgajati na balkonu ili u vrtu s tim da se lonac-pitar unese u kuću od 15. listopada do 1. svibnja.

Sadnja ožiljenih sadnica

Prilikom presađivanja kapara iz vrećice u zemlju potrebna je povećana pažnja, da joj se ne oštete dosta nježne žilice, jer onda raste ali ne bude rodna. Razmak između sadnica kapara, bilo da su u vrtu, na ili u gomili-zidu i slično, iznosi oko 2 m. Rupa u zidu-gomili, iza koje je pripremljeno tlo iz kojeg će rasti posađeni kapar treba imati promjer minimalno 15 cm, kako bi se u njoj mogao razvijati dovoljno veliki panj, iz kojeg će izbijati mladice. Za uzgoj kapara u loncima-pitarima pripremili bi mješavinu istih materijala, s tim što bi sidre i krečastog veziva bilo 25 % a 75 % ostalog. Lonac ne bi smio biti manji od 15 l, a poželjno je da je veći.

Berba

Kapari počinju obilno rađati u petoj godini. Grmovi mu traju uz dobru njegu 30 do 40 godina. Računa se da dobar grm u rodnoj godini dade 0.5 do 2.5 kg cvjetnih pupova. Berba počinje koncem svibnja ili u lipnju, a traje ponegdje i do rujna. Obavlja se svakog drugog ili trećeg dana. Cvjetni pupovi što su manji, tvrđi i okrugliji to su bolji. Čim se cvjetni pupovi počnu malo otvarati ili su previše veliki, ne beru se već se puštaju da se rascvjetaju, a kad je plod potpuno zreo pobire se i priređuje jednako kao i cvjetni pupovi. Prilikom berbe jednom rukom se drži mladica a drugom se otkida pupoljak bez peteljke.

Uzgoj i rezidba

Samonikli kapar "procjenjuje, uočava i osjeća" magućnosti za svoj razvoj za razliku od onog, kojem mi prilikom uzgoja dajemo hranu i vodu te ga obrezujemo, čime mu "otupimo" njegova "promišljanja" za rast, pa moramo održavati ono na što ga navikavamo. U jesen nakon otpadanja lista trebamo izvršiti skraćenje ljetorasta mladica na dva do tri cm do panja, a na proljeće ponovo to skratiti do same glave panja odnosno na jedan do dva pupa. Nakon rezidbe obavezno obrezane prutove i grane otklonimo ili spalimo. U siječnju je potrebno po tlu oko ili iznad panja posuti NPK mineralno gnjojivo oznake 15-15-15 te prekopati površinu. U proljeće nakon početka izboja mladica može se prije kiše ili zalijevanja prehraniti sa dušičnim gnjojivom KAN ili UREA. U proljeće 30-40 dana nakon izbijanja mladica iz panja možemo ih prorijediti pa će one, koje ostanu biti jače, duže i rodnije, a time ćemo ujedno oblikovati grm da bude prozračan i lijep.

Priređivanje prismoka kapara

Nakon berbe otkidaju se petlje sa pupova i ostavljaju se dva dana prostrti da se prosuše, što nije obavezno, a potom potope u morsku vodu ili ih se dobro osoli i tako drži još dva dana. Nakon toga se isperu hladnom vodom, stavljaju u bocu s kvasinom, koja se drži do deset dana na suncu. Poslije deset dana izmjenjuje se nečista s čistom i malo razvodnjenom kvasinom. Ovako priređeni i zatvoreni u staklenkama mogu trajati sve do iduće berbe. Mladi listovi ubrani prorjeđivanjem mladica proljetnog rasta mogu se koristiti svježi kao dodaci u salatama, a neki ih konzerviraju slično kao i pupoljke. Na području Dubrovnika ulažu u ocat i plodove kapara (kaparune) a također i u južnoj Francuskoj (cornichon de caprier). U nekim zemljama plodove jedu svježe. U svježim pupoljcima ima 115-170 mg % vitamina C, a u plodovima oko 130 mg %. Sadržina karotina je neznatna. U pupoljcima ima još glikozida, rutina i nešto metil-gorušićina ulja.

Ljepo si opisala ali imas li sjeme od kapra?.

Fatka sto ce ti sjeme kad to mora rasti u toplijem podneblju?
A vda samo znas kako se sije , sjeme se ugura u suhozide i zidice i raste iz zidova i kamena.
Imala sam prilike ljetos vidjeti osuseni kapar ali nisam ga uzela.

p.s. onaj tekst sam prepisala sa neta

Kapar je jednogodisnja zacinska biljka.Jedna zrnas mi obecala dati prije par godina sjeme i nije mi dala iako sam napominjala.Imala sam prije rata i posto sam se raselila ostala bez sjemena.Moze Mila kod nas zasto ne, sijemo je u proljece i na jesen opet uzemo sjeme.

Prvo sta cujem.
I kako konzerviras kapare?

E sad vidim da nismo na istom talasu.Ja sam mislila na kopar, zacin,njega stavljam u zimnicu, a ljeti svjez list volim staviti u svjeze salate i u supu.

Ne, ne, ovdje se radi o kaparima-zacinu kod koji raste ugl. samoniklo po Dalmaciji i meditearanu a jede mu se cvjet-tj taj dio koji mi poznajemo iz tegli je u stvari cvijet kapara. Konzervira se u raznim slanim otopinama ili u sircetu.

kapari u octu:

To je meni lijepo kao saksijsko cvijece da se uzgaja.

Meni se cini da sam promasila temu. Ova tema je izgleda zamisljena kao zacinsko bilje koje se uzgaju u vlastitom domu u saksijama a ja se raspisala o kaparima.... mozete moje kapare prebaciti izvan sobnog cvijeca jer stvarno tu ne spadaju nego u neku opcenitu temu o zacinskom bilju.

Jao što su ti lepe biljčice
Gde si ih nabavila, hoću i jaaaaaaaaaaaaaaaaaaa

Super je ideja sa mesanim zacinskim biljkama u saksijama

to sam ja izmjesala.....da mi je zgodno...kad pravim rucak