Iris ( perunika) je biljka iz porodice jednosupnica koja pripada porodici Iridaceae, zajedno s rodovima gladiola(Gladiolus) i šafrana (Crocus),trajnica sa zelenim podancima i gomoljima. Vrijeme cvatnje je od maja do jula. Iz valjkastog, puzavog i trajnog podanka rastu uski, uspravni i sabljasti listovi. Cvjetna stabljika naraste i do 1,50 m visoko i obično ima dva do tri cvijeta na krajevima cvjetne stabljike. Cvjetovi se sastoje iz 6 u 2 reda poredanih cvjetnih listova od kojih je vanjski svinut a unutarnji uspravan. Cvjetni listovi su najčeščće plave boje, pri dnu sa žutim ili bjelkastim mrljama i prevučeni ljubičastim žilicama.
Pojedine vrste perunika upotrebljavaju se i u farmaciji te pri izradi parfema. U ljekovite svrhe sabire se uglavnom podanak (Rhizoma Iridis), koji se iskapa u septembru. Katkada se sabiru i listovi i to za uporabu u svježem stanju, jer se u suhom ne mogu upotrebljavati. Podanak sadrži eterično ulje, veće količine smole, tanine i glikozid iridin. U svojoj pradomovini, Americi, podanak perunike su od prastarih vremena koristili Indijanci kao najbolje sredstvo protiv vodene bolesti.
Florentinska perunika (Iris Florentina) naziva se i bijeli kmin, perunika mirisna, pitomi kmin, bela perunika. Podanak ove perunike naziva se korijen ljubice, a u osušenom stanju miriše na ljubicu. Upotrebljava se u proizvodnji parfema, dodaje se pastama i tekućinama za zube.
Irise dijelimo ih na tri grupe: Reticulata irise koji imaju mrežasti omotač oko lukovice, Juno irise koji imaju mesnate korjenčiće na lukovici i Xiphium irise koji uključuju nizozemske, engleske i španjolske grupe. Vrlo su popularni kao vrtno cvijeće pogodno za rez. Za sve je karakteristično da imaju period mirovanja ljeti. Većina je vrlo laka za uzgoj, no neke sjevernoafričke vrste osjetljive su na hladnoću. Za rast im je potrebna dobro drenirana, neutralna do lagano alkalna zemlja i sunčani položaj. Za vrijeme rasta treba ih zalijevati skromno, a za vrijeme mirovanja održavati supstrat samo lagano vlažnim. Kada ih presađujete, treba paziti da se ne oštete mesnati korjenčići Juno irisa.
Sjeme perunika sije se u sandučiće ili na hladnu zaštićenu gredicu u jesen ili u proljeće. Perunike s rizomom razmnožavaju se diobom rizoma ili diobom grmova, a perunike koje rastu iz lukovica razmnožavaju se odvajanjem postranih lukovica i odmah sade na mjesto gdje će cvasti, obično od sredine ljeta do rane jeseni.
Glavni nametnici koji nanose štetu listovima, cvjetovima, lukovicama i rizomima perunika su uglavnom puževi. Listove nekih vodenih perunika mogu oštetiti ličinke nekih opnokrilaca koje se hrane uglavnom lišćem i mogu uzrokovati velike štete. Mnoge perunike osjetljive su na virusne bolesti koje prenose kukci, a bradate perunike osjetljive su na bakterijsko truljenje rizoma. Bezbrade perunike, naročito sibirska perunika, osjetljiva je na sivu plijesan. Gljivica koja uzrokuje plavocrnu točkastu pjegavost može uništiti lukovice Reticulata perunika. Sve zaražene lukovice treba uništiti kako bi se spriječilo širenje bolesti.