O bonsaiju

Ljudi uzgajaju biljke u posudama hiljadama godina (začine, ljekovito bilje, te bilje za ukras), zbog ljepote cvijeta ili listova. Ali u Kini je stvoren novi koncept - kreiranje minijaturnih prirodnih pejzaža u posudama, zvanih PENJING, u doba Han dinastije (oko 200.g. prije Hrista). Jedna od mnogih legendi govori kako je debeli car smatrao putovanje zamornim, pa je naredio da se minijaturna kopija njegova carstva sagradi u dvorištu palače, kako bi sa prozora spavače sobe, mogao vidjeti cijeli svoj posjed. Želeći sačuvati njegovu jedinstvenost, bilo je naređeno ako neko drugi pokuša napraviti nešto slično, da bude ubijen kao izdajnik. Bila ona istinita ili ne, jedno je sigurno, posjedovanje minijaturnih pejzaža bilo je statusni simbol.
Najstariji pisani dokument o bonsaima pronađen je u grobnici princa Zhang Huai-a, koji je umro 706.g. za vrijeme Tang dinastije. Dvije zidne slike u grobnici prikazuju sluge koje nose minijaturni pejzaž sa kamenjem i biljkama u posudi lotosovog oblika. Penjing je bio iznimno cijenjen tijekom Song dinastije (960.-1279.g.), kada se je razvijao prema sofisticiranijem umjetničkom obliku.
Tada počinje i uzgajanje pojedinačnog stabla u bonsai posudi. Ti prvi primjerci imali su debla izrezbarena tako da nalikuju na zmajeve i druge životinje. Zvali su se PUN-SAI.
Kroz 11. i 12. vj. Kina je izvršila znatan kulturni uticaj na okolne zemlje, posebno Japan, preko umjetnosti i filozofije. Za prenošenje bonsaija u Japan i širenje među japanskom aristokracijom, samurajima, najzaslužniji su Zen redovnici. Za njih je bonsai bio religiozni objekt "zelene stepenice koje vode na Nebo", odnosno spona između ljudi i Boga. U centru uzgajanja bonsaija je uspostavljanje ravnoteže između čovjeka i prirode. Uzgajivač se posvećuje bonsaima, njeguje u sebi kreativnost, te svake godine ispočetka proživljava kroz njih ritam izmjene godišnjih doba. Sam uzgoj zahtjeva mnogo njege i pozornosti, ali kao nagradu donosi mirnoću uma, osjećaj osvježenja i unutrašnju smirenost.
Tek u Muromachi eri u 14.st. bonsai se popularizira i zajedno sa origamijem, ikebanom, suisekima i čajnom ceremonijom (Chado), postaje dio Japanske kulture. U 18.st. bonsai je na svom vrhuncu i veoma je cijenjen. Pojedine tehnike su se ritualizirale, a smještaj grana i debla određen je strogim pravilima.
Iz Japana bonsai se proširio na zapad krajem 19. st. Izložbe bonsaija održane su u Parizu 1878., 1889., 1900., dok je prva velika održana u Londonu 1909.g.
Bonsai danas nije samo privilegij više klase. Pretvorio se je u poznatu i priznatu hortikulturnu umjetnost širom svijeta.

U kineskoj literaturi bonsai se spominje još u X vijeku. Tehnika uzgoja preuzeta je iz Japana.Ova minijaturna stabla mogu da žive i preko 100 godina. Naravno, ovakvi primjerci su prava rijetkost jer je potrebno mnogo truda i umjeća da se dobije takvo malo umjetničko djelo. Zbog toga je njegova cijena opravdano visoka.

Drvo i posuda čine harmoničnu cjelinu u kojoj se oblik, boja i tekstura međusobno nadopunjuju. Nije dovoljno samo posaditi drvo u posudu i sve ostalo prepustiti prirodi jer rezultat neće ličiti na drvo i brzo će uvenuti. Potrebno je u početku ukloniti sve suvišne grančice i dobijeni oblik održavati stalnim orezivanjem. Vremenom dobijate patuljasto drvo koje izleda kao ono u prirodnoj veličini. Visina drveta može da varira: oko 15 cm - "baby" bonsai, do 30 cm - "ko" bonsai, do 60 cm - "chui" bonsai i do 90 cm - "dai" bonsai.

Uh i ja bih volela jednog ovakvog lepotana, jos kad bih znala sama od pocetka da ga odgajim, to bi bilo super.
Posto verujem da nisam za tako nesto strucna, kupujem jenog sigurno u skorije vreme.

Bonsai je umjetnost oblikovanja minijaturnih stabala u plitkim posudama !
On izgledom mora podsjecati na stare primjerke stabla iz prirode a nikako ne bi smjeo liciti na grm !!!

Tako da bonsai je ipak nesto vise od nekakvog stabalca posadjenog u bilo kakvu posudu ...

Udruzeni u jednu cjelinu drvce i posuda cine zivo "umjetnicko" djelo !

Bonsai umjetnost je način oblikovanja živog grmlja i drveća. A upravo time dolazimo do samog bitka uzgoja bonsai drveća. Možemo reći da uzgoj bonsai drveća se sastoji od tri koraka koje svako drvo treba proći. U prvom koraku je sama kupovina ili sakupljanje mogućeg bonsai materijala. Tako da istodobno možemo doći do bonsaia iz četri različita izvora:

1. Bonsai iz sjemena

2. Bonsai iz Yamadori-a

3. Bonsai iz sadnica (rasadnik)

4. Kupovina već gotovog bonsai drveta


Nabavom bonsai materijala započinjemo drugi korak koji se sastoji od oblikovanja debla i grana. Kako svaki umjetnik posjeduje oruđe kojim stvara svoje djelo tako i mi koristimo aluminisku ili bakrenu žicu. Njenim omotavanjem oko debla ili grana stvaramo željeni oblik koji možemo dobiti u okvirima razvoja drveta. Time dolazimo i do zadnjeg koraka. Smještaj u prostoru. Kako drvo posaditi u posudu i pravilno prikazati u prostoru gdje se nalazi. Poznavanjem sva tri koraka rada teoretski i praktično spoznajemo postupak uzgoja bonsai drveća.

Kod uzgoja bonsaija, put je važniji od cilja. Pod putom ovdje mislim na dnevno promatranje, razmišljanje i tihi rad s biljkama, na odmor, radost i povećanje znanja i iskustva koje donosi malo drveće.
Pojam punsai, prvi put se spominje u Kini u vrijeme dinstije Tsin (265 - 420. god. Naše ere). U japanskom jeziku ta se riječ pretvorila u bonsai, što se prihvatilo u cijelom svijetu. Riječ je složena iz bon - plitka posuda, i sai - uzgajati biljku. Slobodno prevedeno bonsai znači - biljka u plitkoj posudi. Nekada je bavljenje bonsaiem bila privilegija samo careva i samuraja (čak nekoliko stoljeća ), dok je danas to postalo narodna svojina. Bavljenje bonsaiem najviše se razvijalo u istočno Azijskoj kulturi, zbog toga što ti narodi smatraju da čovjek nije središte svijeta. Smatraju da je čovjek ravnopravan sudionik života na Zemlji, uz životinje i biljke. Zbog svega toga kod tih naroda postoji uzajamna veza čovjeka i bilja, te samim time je produbila odnos kod samog uzgoja, što se ne može reći za Europske narode. U istočnoj Aziji su npr. omiljeni darovi za Novu godinu upravo drvca bonsaia, što ujedno simboliziraju dug život, sreću, proljeće i sl. Iz Kine se bonsai proširio tako, što je potkraj dinstije Ming, jedan kineski vladin činovnik odbio poslušnost, pobjegavši u Japan. Osim kineske literature sa sobom je donio i veliko znanje iz umjetnosti uzgoja patuljastog drveća. Majstori bonsaia su iz generacije u generaciju zapisivali u knjige svoja iskustva, koja su svakim danom bila sve bogatija. Sva ta iskustva dugo su čuvana u tajnosti. Za vrijeme vladavine cara Daiga (898 - 930) bonsai je bio poznat u cijelom Japanu. I upravo i sam car je poticao razvoj kulture i bonsaia kao sastavni dio njihove kulture, te je i on najzaslužniji za širenje ove umjetnosti.
Zatim se iz Japana postepeno širi po čitavom svijetu, naročito nakon 2. svj. rata. Najstariji bonsai na svijetu (1100 godina) nalazi se i čuva u carskoj palači u Japanu, dok se najstariji u Europi (700 godina) nalazi u Heidelbergu (Europskoj Meki za bonsaie).
Ova umjetnost osvaja mnoge ljude širom svijeta. Iz dana u dan stiče brojne poklonike, različitih kultura, starosti i spola.