Prijem
Iz udaljenih egzotičnih zemalja na tržnice i u voćarne stiže sve više voća neobičnih oblika, okusa i imena. Među neobičnim egzotičnim voćem je physalis, vrsta bobičastog voća veličine višnje žutonarančaste boje umotano u suhi pupoljak koje dolazi iz Kolumbije, Zimbabvea i Ekvadora.
Svojim slatko-kiselim okusom podsjeća na ananas i vrlo je osvježavajuće. Jede se sirovo, ali je vrlo ukusno i u voćnim salatama te pripremljeno kao kompot.
Jednogodišnja je biljka, pripada porodici Solanaceae ili pomoćnicama isto kao i krumpir, paradajz, paprika i dr. te bi bilo poželjno da se ne uzgaja blizu tih kultura zbog zajedničkih bolesti kojeih napadaju. Najbolje pozicije za sjetvu su mjesta izložena dugotrajnom djelovanju sunca, ali isto tako i mjesta zaštićena od izlaganja jakim vjetrovima.
Biljku je najbolje uzgajati iz presadnica tako da se nakon posijanog sjemena u kontejnere i dobivanja presadnica, izvrši presađivanje u za to određena mjesta u vrtu. Dobro je, još u jesen predviđena mjesta pognojiti stajnjakom ili drugim organskim gnojivima. Sjeme koje se sije u plastične ili druge posudice sije se na dubinu od 1 cm i nakon njihovog nicnja presađuju se u lonce s zemljom za cvijeće. U proljeće, vrši se presađivanje na otvoreno nakon prestanka opasnosti od mraza na razmak od 60x80 cm.
Bilje su dosta robusnog rasta, dosegnu visinu i do 1,5 m, a stvaraju i postrane grane (7-10 grana). Poželjno je zalijevanje vodom dva puta dnevno.
Kada naraste do visine od 40 cm visine, glavna stabljika mora se privrezati uz kolac, a nakon jačanja biljke, postrani izboji puste se da rastu te se i oni poslije drže pod kontrolom.
Rijetko ju napadaju bolesti i štetnici, a protiv njih može se upotrijebiti pripravak od koprive ili da uz fizalis bude posađen luk i češnjak.
Cvatnja počinje u lipnju i cvjetovi su zvonkasti, žućkasto zelenkaste boje i nalaze se u pazuhu lista. Non stop cvjetaju od baze prema vrhu, tako da i u listopadu ima još cjetova, ali plodovi od tih cvjetova ne mogu sazrijeti.
Jedna biljka daje 50-100 cvjetova čiji plodovi se beru krajem listopada i početkom studenog. Peruanska jagoda otporna je na niske temperature.Plodovi su najukusniji kada ih ofuri mraz. a obrani mogu dugo stajati.
Plodovi su žute boje izuzetnog mirisa sličnom ananasu. Nalaze se u specifičnoj ovojnici koja na kraju zriobe poprima žućkast slamnati oblik, a podsjeća na lampion. Bogati su C vitaminom Ljusku prije uporabe treba ukloniti jer je vrlo gorka i štetna za zdravlje. Berba počinje kada čaška požuti i postane svijetla. Tada plodovi mogu još ostati i na biljci da dozriju i dobiju svojstven miris, ali mogu se i ubrati i ostaviti na suncu kako bi sazreli.
Mogu se jesti svježi kao jagode, a mogu se i preraditi u džemove. U svježem stanju ne preporuča se pojesti više od 6 komada.
plodovi bez lampiona- ovojnice:
Fizalisa ima i kod nas ali je plod znatno sitniji i to uz rubove šuma, uz puteve na vapnenom tlu a sluzi uglavnom za ukras zbog dekorativne ovojnice koja se osušena stavlja u razne aranžmane.
da napomenem još jednom:
Kako spada u obitelj solanacea kao i krumpir, paradajz, duhan itd. tako je i otrovna poput nabrojanih biljaka.
Srećom ukusni plod je neotrovan dok mjehur i zeleni dio biljke ne treba brati niti dodirivati.
Čak je i crvena ovojnica oko ploda vrlo otrovna – zato oprez.
ali ja imam sjeme 
fizalisa i to dobro osuseno i spremljeno -> prima se 100% A imam i domacu verziju fitalisa- to su lampioncici-znatno su manje bobice i mislim da je to samo za ukras i da se ne jede.
hvala
